Odjeci_4_2013.pdf

RIJEČ PROVINCIJALNE PREDSTOJNICE
Drage sestre! Evo nas i ove godine zajedno u blagdanskom raspoloženju i okruženju. I prije vremena Došašća mogle smo gledati ukrašene izloge, ulice, trgove. Svijetleći ukrasi koji na mnogim objektima ostaju tijekom čitave godine u ove se dane pale u komercijalne svrhe. Uza sve blještavilo, zasigurno primjećujemo i sve veću i sve vidljiviju skromnost naših bližnjih.
Promišljajući o otajstvu utjelovljenja i pripremajući se za blagdansko slavlje, pitam se koliko otvaramo svoje živote i zajednice da se u njima Utjelovljeni uistinu rodi, nastani i iz toga svoga svetišta pohodi one kojima i po nama dolazi.
Gospodar povijesti, ulazeći u povijest čovječanstva kao član ljudske obitelji, zadužio je čovječanstvo, a osobito nas koji se nazivamo njegovima, da našu ljudsku vremenitost otvaramo njegovoj božanskoj vječnosti, da mu pripravljamo put poput Ivana Krstitelja, rađamo ga kao Marija, čuvamo kao Josip, tražimo kao mudraci, slavimo kao pastiri…
Unatoč radosti događaja koji u njemu slavimo, Božić ne isključuje muku i križ. Štoviše, to je vrhunac kojemu smjera. Nemojmo se stoga uljuljati u nekoj prividnoj idili božićnoga slavlja i u njegovo ime zaboraviti na što nas Kristovo utjelovljenje obvezuje.
Drage sestre, otvarajmo svoje srce i zajednice potrebama braće i sestara. Raspirujmo im nadu, naviještajmo i svjedočanstvom pokazujmo Onoga koji se među nama rodio.